Podcast Besida #54 / Kučićki bubnjari

Kučiće je dalmatinsko selo koje se nalazi 13 kilometara istočno od Omiša, pokraj rijeke Cetine. – „Nije bilo kuće koja ga nije imala. Iako on nije glazbeni instrument, mi ga nazivamo bubanj, a zvuk koji proizvodi bubnjaranje.“ – svjedočio je povijest tog instrumenta Kučićanin Jozo Pervan, pa nastavio: „Njegov zvuk od davnina u Kučićima uzvisuje korizmu, odnosno vjerske obrede Velikog tjedna. Iako nema službenog zapisa o tome, usmena predaja kaže da se je zasigurno koristio još pri kraju 19. stoljeća.“ Razgovoru se priključio i njegov sin Ante Pervan: „Postojala je velika opasnost da običaj izumre. Odlaskom velikog broja mještana na privremeni rad u inozemstvo od 1965. do 1975.godine običaji su se počeli zaboravljati. Broj bubnjeva se stalno smanjivao tako da se dogodilo da je 1980.g. na Veliki Petak u crkvi bio samo jedan bubanj. Uvidjevši isto mještani su pokrenuli inicijativu da se običaj sačuva. Popravljeni su stari i napravljeni novi bubnjevi." Danas u mjestu ima oko stotinjak bubnjeva.“ Upitan je su li bubnjari danas organizirani Ante odgovara: „Organizirani smo u skupinu pod nazivom „Kučićki bubnjari“. Radi se mahom o mladim ljudima čija je namjera u potpunosti održati običaj bunjaranja tijekom korizme. Skupina se svake godine povećava.“ Bubanj se sastoji od kašuna (drvenog sanduka), u kojemu se nalaze tetik, osovina i na osovini križ. Ne postoje točno određene dimenzije, ali je važno da je kašun oblika pravilnog kvadra i da se može sjesti na njega. Bubanj funkcionira tako da okretanjem ručke križ zateže slobodnu stranu tetika, na vrhu kojeg se nalazi glava ili čekić. #podcast #kučićkibubnjari #bubanj