Charles Dickens - Cvrčak Na Ognjištu (2003)

U Portsmouthu, luci na jugu Engleske rodio se 1812. jedan od najomiljenijih engleskih književnika. On je nacionalno blago, djela su mu uvijek na popisima najvažnijih knjiga a njegovi su likovi poznati svima. Čitali ste Olivera Twista, Božićnu priču, Davida Copperfielda? Ili Priču o dva grada, Nicholasa Nicklebyja i Velika očekivanja…? Ako niste, brzo, zgrabite bilo koju i čitajte. Napisao ih je Charles Dickens, omiljeni pisac svakog Engleza koji je slavan diljem svijeta. Plakat ćete s njim, voljeti, tugovati i zamisliti se. Jasno, takvom se velikanu svi dive. No mislite li da ćete na svakom koraku, u Engleskoj, naići na spomenik Dickensu jako ste se prevarili. Dickkens je svjestan popularnosti i svoje i svojih djela naredio za života da mu se nikada ne podižu spomenici i osim u Americi njegova je želja poštovana. Sve do nedavno. S njim neki imaju problema – reći će da je on krvožedni revolucionar jer kako objasniti inače objasniti opise teškog rada dječice ako to nije imalo za namjeru rušenje sustava? Marksisti će reći da je on skoro marksist, a katolici da je skoro katolik, a kažu neki da je heroj proletera i sirotinje. Postoji i ideja kako je, gledajući pred smrt “Cvrčka na ognjištu” Lenjin rekao kako je nepodnošljiva sentimentalnost buržuja pa je usred predstave izašao iz kazališta. Kad je na svjetlo dana isplivala tajna Dickensonovog privatnog života koja je zaista neugodna bilo je ili okretanja glave ili napada, ali su se na kraju pomirili s činjenicom da je pisac Dickens jedno, a čovjek Dickens drugo. Zapravo, tako i treba gledati, tako Norvežani gledaju na Hamsuna na primjer. Svi su ljudi krvavi ispod kože i gone ih kroz život razne strasti. Činjenica jest da je Dickens surovo opisao tadašnje engleske institucije, ali ne zato jer je mislio rušiti britansku imperiju. Nije bio ni proleterski pisac. Pisao o dijelu populacije koja se nije često nalazila na stranicama knjiga, kamo li romana, o gradskim ljudi koji se bore za preživljavanje, nesretnim ljudima pa nije uvijek imo simpatije onih koji su takvo stanje mogli promijeniti.